KOMENTAR UTRKE – Marko Rafaj: 10 KM utrka – muškarci Duje Milan i Ivan Šitić


Po lijepom i sunčanom vremenu započela je i utrka na 10 km na kojoj su nastupala i dva naša plivača Ivan Šitić i Duje Milan. Iako je Ivana mučila ozljeda ramena plan je bio plivati što duže u grupi i izvući maksimum te biti u TOP 20. Za Duju je plan bio ambiciozniji s obzirom da je zadnje treninge odrađivao puno bolje nego Ivan. Iako su odmah na startu Duji skinuli naočale sa lice uslijed jednog udarca to ga nije pokolebalo te je nastavio plivati sa manjim zaostatkom za prvom grupom. Prvih nekoliko kilometara bilo je izuzetno turbulentno, jer su dečki gubili prvi grupu, pa su spajali, a tijekom cijelog plivanja dobili su toliko udaraca od drugih plivača da je u jednom trenutku trka ličila na podvodni boks. Kako je u prvom krugu postavio ritam plivanja madžarski plivač je samo podizao tempo kako se utrka bližila kraju, a naši dečki pokušavali su ostati što duže u prvoj grupi, jer je tada sve moguće. Međutim, kod Ivana je presudio manjak treninga te je trku završio na 18. mjestu sa vremenom 1:56:10., dok je Duje u zadnjih 2,5 kilometara toliko pojačao da je u odnosu na sve ostale plivače imao tih zadnjih 2,5 kilometara najbrže vrijeme te je u zadnjim metrima uspio stisnuti do kraja tako da je završio utrku na fantastičnom 10. mjestu sa vremenom 1:54:18. Bravo Duje !! Kao što sam ranije napisao: samo velika motiviranost i krvav rad donose rezultat.

Numbering: Svaki plivač mora imati broj na lopaticama, ramenima i zapešćima. Pored brojeva imaju i dva čipa za računanje vremena.

Iščekivanje starta:  Kod svakog teama iščekivanje je skoro isto. Plivači sami sa svojim mislima, poneki savjet sa strane i čekanje vremena da prođe do starta.

Da bi plivači mogli plivati u moru koriste vazelin ili lanolinsko ulje kojima mažu pazuhe, vrat, ramena i ostale dijelove tijela koji su u doticaju sa plivačkim odijelom. Kako bi imali što bolju plovnost plivači obično koriste broj manje odijelo. Biti u takvom odijelu preko 2 sata je vraški bolno pa postoji velika mogućnost ozljeda ukoliko se ne obavi mazanje vazelinom kako treba. Mala tajna je da plivači mažu i članke na nogama i cijela stopala. Netko bi pitao zašto? To je iz razloga da plivanjem u grupi postoji velika mogućnost potezanja za nogu kako bi se plivač postavio u bolji položaj. Mazanje članka je onemogućavanje povlačenja za nogu.
 Draftanje: Plivanjem u draftu smanjuje se otpor za oko 25 %. Obično plivači puste nekoga da vodi i    na taj način korigira pravac ostalima. Međutim, u današnjoj utrci madžarski plivač je bio toliko jak i brz da je svoju prednost samo povećavao u odnosu na ostale plivače.
Jedna od bitnih stvari tijekom utrke je i hrana i okrijepa. Za to služe tzv. “feeding ponton”, a na kojem su smješteni treneri. U rukama drže štapove koji na kraju imaju posudice u kojima se nalaze plastične čaše za piće ili gelovi. Dužina štafa prema FINA pravilimane može biti preko 3 metra, a obično su štapovi označeni zastavicama ili na neki drugi način kako bi ih plivači u vodi mogli vidjeti. Drugi način okrijepe je da plivači nose gelove sa sobom u plivačkim odijelima. Danas je madžarski plivač plivao na način da uopće nije uzimao okrijepu te je i na taj način u odnosu na ostale plivače dobivao presudne metre.
Uvijek i bilo gdje crveno-bijele kockice.

KOMENTAR UTRKE – Marko Rafaj: 5 km- utrka žene Petra Mijić i Antonija Buličić

Posvećenost. Ljubav. Ludost. Odricanje. Ove četiri riječe krase ove dvije plivačice. Antonia BuličićPetra Mijić u svojim prvim utrkama na ovom nivou pokazale su da se mogu boriti sa najboljim plivačicama svojeg uzrasta na svijetu. I ne samo boriti, već u narednim godinama biti strah i trepet ostalima te osvajati medalje.
Sama utrka na 5 km krenula je po oblačnim, hladnom i vjetrovitom vremenu gdje je temepratura jezera bila oko 18 stupnjeva. Naša Petra pokazala je da je plivačica za najviše dosege i prvih 3 km suvereno je vodila grupu. Međutim pred kraj utrke nedostatak iskustva i prevelika želja uzele su svoj danak te je završila na 14. mjestu na svijetu sa vremenom 1:04.13 h sa zaostatkom od 25 sekundi iza prve. Svojom utrkom i pristupom utrci pokazala je da je pravi fajter i da se na nju u narednom periodu može ozbiljno računati.
Za razliku od Petre naša Antonia Buličić krenula je u utrku malo rezerviranije i istu je završila na 17. mjestu sa vremenom 1:05.53 h i to sa 1min5sec zaostatka za prvoplasiranom natjecateljicom. Samo onaj tko ne poznaje sport može reći da ovu nisu neka vremena, ali biti 17. na svijetu je velika stvar.  Danas sam od Antonie dobio podatak da se Antonia svaki dan diže u 4.30 sati da bi stigla na trening u 6:00 sati. Jutarnji trening joj traje od 6.00 do 9,30 sati, a poslijepodnevni od 14.45 do 17.30. Dnevno oko 10 i više kilometara. I ono što je posebno za Antoniu – svaki dan na trening u Split dolazi iz Trogira (40 min u jednom smjeru, odnosno cca 2 sata svaki dan ode na putovanje). Ovo je “žrtva” naše Antonie, ali i njezine obitelji, a posebno oca koji je svaki dan dva puta iz Trogira vozi i na bazenu čeka da odradi trening. Antonia, možemo ti samo skinuti kapu do poda i reči: Poštovanje.

Start:

Svaki plivač na oba zapešća ima čip za računanje vremena. Bez čipa nije moguće završiti utrku, odnosno ukoliko plivač izgubi čip mora doći do sudačkog mjesta ili broda i preuzeti rezervni čip. “Mala tajna” je da se narukvica po nekoliko puta zamota sa izolir trakom kako bi se spriječilo pucanje iste.
Zadnje pripreme pred trku i poneki savjet prije starta:
Iako neki smatraju da je bazensko plivanje ono pravo plivanje po meni nije tako. Plivati u grupi od 20 i više plivača traži od plivača prije svega inteligenciju kao i izuzetnu fizičku spremu. Kontrolirati poredak, valove, struje, položaj u grupi, predvidjeti kretanje ostalih, krenuti u finish ili u razmještanje u grupi, a da drugi to ne primijete i brojne druge okolnosti utječu na konačan poredak.
5 km upravo gotovo:
I za kraj: Ovo je službena kapa koju smo imali na trci. Sramotno, ali istinito.

Originalni tekst, ali i ranije tekstove o Svjetskom juniorskom prvenstvu u Hoornu možete pročitati ovdje: https://swimsea.blogspot.hr/2016/07/5-km-utrka-zene-petra-mijic-i-antonia.html